Šalov, ajmo negdje ovaj vikend. Andrej radi i bit će mi dosadno doma. Dogovori s Marinellom nikad nisu komplikacija. Idemo? Ajmo. Ona složi borbeni plan i logistiku. Ja imam vozačke sposobnosti. I fotić. Kad treba. Andrej je njen partner koji nam je provajdao vozilo. (hvala Andrej). A di ćemo? E! Ima tu negdje u Istri farma. Pratim ženu na mrežama. Na farmi su koze. I možda bi trebale ići tamo. Da objasnim. Nas par frendica ima fascinaciju kozama neko vrijeme. Ne znamo točno kako je počela. Al eto, koze su sve. Točka. Uglavnom. Dve tri poruke Heli u inboxe. I izlet dogovoren.
Dolazi nedjelja. I uzbuđenje level: koze. Ne znam mogu li vam to opisati. Probam. Na putu do farme svako malo jedna urlikne: KOZEE!! E da, s nama su dvije tinejđerke. Marinellina kćer i frendica. Njihov level uzbuđenja je: tinejđersko tijelo ne proizvodi nam endorfine. Napokon farma! I koze! Prvo upoznajemo kokoši. I pse. Meni je već sad teško pratit šta Hela priča jer Čoban natjerava kokoši po dvorištu. Čoban je Border collie koji se u pravilu izležava po dvorištu. Nezainteresiran za akciju. Ali kad dođu gosti krene s foliranjem. Pa trči za kokošima. Ni sam ne konta šta radi. Ali je svima zabavno. Nisam zapamtila imena svih vrsta kokoši (Longhorn?) Ali sam zapamtila bitnije. Kokoši nesilice nakon nekog vremena ne nesu jaja. A nesilice nisu dobre za meso. Pa ih jednostavno ubiju. I u đubre. Ili gdje već. Tu nastupa Hela. Koja ih dovede na svoju farmu gdje žive do svoje smrti. Trče po dvorištu. Ili bježe od Čobana. Da, na Helinoj farmi životinje se ne ubijaju. Žive dostojanstveno. Slobodno. Razmaženo. I umiru prirodnom smrću.
Prve koze. Hela upozorava da ne ulazimo jer ćemo se sprljat. I smrdit. Kako to misliš?! Pa zato smo došle. Smrdit. I bit prljave. I sretne. Koze trče oko nas. Hela priča. Svi se trudimo slušat. Ali jeste ikad vidjeli preko 100 koza na jednom mjestu?!! Dolazi beba koza (jarić znam!) i siše mi prst. Ja se raspadam od sreće. Plačem (naravno da plačem, halo!!). Upoznajemo Posebnog. Posebni je jarić rođen s “greškom”. Nema uho. I slijep je na jedno oko. Pa hoda smiješno. Razmažen je. Jer zna da je poseban. Đurđa je jedina beba ovca na farmi. Odbačena od majke. Jer je višak. Pa je došla Heli. Rocky je vijetnamska svinja. Nepovjerljiv prema ljudima. Imao je nezgodu. Sa psima koji su mu odgrizli rep. Pa je oprezan. I drži se po strani. Živi s još dvije frendice vijetnamske svinje. Imaju ležaj. Koji su si same složile. Od najlona. I lišća. Ležaj ne diraš. Tako mora bit. Kad je sunce otfuraju ga van. Da se provjetri. Pa vrate natrag kako je bio. Jedna kokoš, odmetnica, ne spava s ostalima u kokošinjcu. Spava kod frendice krave. I tamo nese jaja.
Tri sata na farmi. S Helom. I njenim životinjama. Usudim se reći prijateljima. Tu terapiju ne možete zamislit. Sreća je trajala cijeli dan. Na ručku smo euforično pregledale sve fotke 70 puta. Svih 100 mutnih fotki. Jer uzbuđenje. Djeca nisu šerala level. Nisu snimile niti jednu fotku. Icokej, tinejđerke. Ljude već danima davim pričama o kozama. I svinjama. I magarcu. I konjima. Mislim da su me neki blokali na društevnim mrežama. Mislim i da Hela možda misli da nismo normalne. Ko normalan plače kad mu ponudiš mlijeko za kavu pomuženo te sekunde iz koze. Samo za tebe.
Koze, zbog njih smo došle, su nevjerovatne životinje. U nijednom trenutku nismo se bojale šetat među njima. Na njihovom terenu. Znatiželjno su nas gleduckale. Prilazile u smiješnim formacijama. Njuškale. Gurkale rogovima. Grizle vezice tenisica. Prihvatile kao neke svoje ljude. OK smo im. Kod njih je reciprocitet na treću. Ako ste zli prema kozi. Isto ćete dobit. Ako ste dobri. Vrate vam trostruko. Bez greške. Uvijek. Ljudi nisu takvi. Mislim da moram više s kozama se družit.
(in)visible stories 